sve lijepo odbija se silnicama svjetlosti od nepojmljivo ružnog
prikriveno ružnog tvoja najružnija venecijanska maska
curi po tvojim ljubičastim prstima
pokladnice su spremne zauzdan krug bjeline čeka miran
nitko ti neće povjerovati trkači padaju u zaborav
donosioce loših vijesti ubijaju sjediš hladan
na postolju brazilskog karnevala
ludi kralj uzima novog konja u grčevitoj borbi
sa pustinjom još nitko nije pobjedio egzorcista iz angole
čak ni kada je molio pogleda uportog u svemir
suprostavljene ljepotom sjedimo ona i ja
naše duge svilene haljine nijemo se vuku proljetnim travnjakom
ispijamo omiljeni čaj od jagode i prisjećamo se
bio je jedan ali sada više ne postoji
samo njegovo tijelo lebdi zelenilom smaragdnog sjećanja
oh kako od ljudi ostane malo tek zrnce prašine
i tajni ključ za otvorene rane


maska egzorcista iz Angole i maska iz Konga